Roditeljska priča: Krijesnica Franka i mama Doroteja

“Svjetlost. Vidim bijelu svijetlost. Sve oko mene je bijelo. Lijeva noga mi zapinje o nešto no ne marim za time jer ispred mene je krevet, visoki krevet. Tu su još neki ljudi oko mene, nekoliko njih. Nešto mi govore, ali ih ne razumijem. Ne čujem ih dovoljno glasno. A na krevetu, na krevetu leži moje dijete. Ona nepomočno leži na krevetu. Iz vrata joj vire neke žice. Što se to događa? Ti drugi ljudi pomiću te žice iz njenog vrata. Najednom svi odlaze, osim jednog. Nešto mi govori, ali ja ga ponovno ne razumijem. Ne govori dovoljno glasno. Pokušavam čuti, ali nejde. Gledam ponovno svoje dijete i ne razumiijem. Što se događa??

A onda se odjednom budim, naglo i mamurno. Ostala sam ležati još neko vrijeme u krevetu dok nisam došla k sebi.

Dogodilo se to par mjeseci prije najgoreg dana u mome (našem) životu. Na redovnom oftamološkom pregledu Franki je dijagnosticiran Retinoblastom – tumor oka, bez prethodnih simptoma.

Moram reći da san koji sam sanjala se zaista i dogodio. Onoga dana, nakon postavljanja dijagnoze, kada je Franka nakon postavljanja CVK-a premještena sa intenzivne na odjel onkologije na Rebru.

Franka je ležala na visokom kimbaču, a ja sam jedva mogla do nje jer mi je dolje smetao kauč. U tom trenu oko nas su se našle sve sestre sa odjela i objašnjavali su mi neke stvari. Na kraju su se svi razbježali, a ostao je jedan medicinski brat koji mi je slagao kauč.

Prvi dani su najgori i najteži. Događa ti se nešto grozno, što nikada do sada nisi doživio, a ono najgore u svemu je to što se to događa tvome djetetu. Tvome malome piletu. Kojega si do jučer gledao kako skače i trči, a danas je iscrpljeno od kemoterapije i ne može sam do wc-a, ne može jesti, piti..

Franka je nakon dvije sistenske kemoterapije na Rebru upućena na daljnje liječenje u Švicarsku gdje od ožujka 2024. i dalje prima terapije. U Švicarsku idemo svaka tri tjedna i vrlo je iscrpljujuće, ali kada vidim svoje malo pile kako se smije i ništa joj nije teško, tko sam ja da se žalim?

Želim svim roditeljima koji prolaze isto ili slično, svu sreću ovoga svijeta sve će to proći. Iza svake kiše dolazi sunce koje sve obasja i napravi prekrasnu dugu kojoj se svi dive.

I znajte da dijete osjeća kako vašu tugu tako i vašu radost.

Bit će teško, ali smijte se sa svojim djetetom! Njemu će biti lakše!”

Mama Doroteja