Da bi poboljšali zdravstvenu pismenost hrvatskih građana potrebno je povećati kvalitetu i dostupnost zdravstvenih informacija te razvijati kompetencije građana za bolje pronalaženje, razumijevanje, i korištenje zdravstvenih informacija, istaknuto je na javnoj tribini “Zdravstvena pismenost u Hrvatskoj: Gdje smo i što dalje?”, održanoj u sklopu Festivala znanosti 27. travnja na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Tribina je dio projekta Zdravstveni opservatorij, a organizirali su je Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci i Udruga Krijesnica, koja je nositelj projekta.

Na tribini su predstavljeni rezultati istraživanja o zdravstvenoj pismenosti, koje je pokazalo da je razina zdravstvene pismenosti hrvatskih građana u prosjeku na samoj granici između problematične i adekvatne, a najviše problema imaju s pronalaskom, razumijevanjem i upotrebom informacija o zdravlju.

Gdje pronaći kvalitetne informacije o zdravlju?   

Voditeljica istraživanja, docentica na Ekonomskom fakultetu Ana Bobinac, istaknula je da ishodi liječenja u Hrvatskoj nisu na zavidnoj razini te da je nužno poboljšati zdravstvenu pismenost i građana i sustava. „Podaci pokazuju da je kod nas stopa mortaliteta od karcinoma i izbježivih bolesti najviša u EU“, navela je Bobinac, istaknuvši i kako Nacionalni plan razvoja zdravstva slabo prepoznaje zdravstvenu pismenost. Dodala je da je najveći problem za građane gdje pronaći odgovarajuću medicinsku informaciju, posebno u medijima.

„U istraživanju je 41 posto ispitanika navelo da im je prilično teško pronaći i razumjeti informacije iz medija, što se uz ostalo odnosi na informacije o nužnosti traženja drugog liječničkog mišljenja ili o simptomima bolesti“, rekla je Bobinac. “U pravilu svi ispitanici razumiju da treba ići kod liječnika, a kad to stvarno treba učiniti, spremniji su oni s višom razinom zdravstvene pismenosti”.

Suvoditelj odnosa s javnošću Zdravstvenog opservatorija i psihoterapeut u udruzi Terra Nikola Serdarević istaknuo je da  građani jako dobro slušaju jasne upute liječnika ili članova obitelji, no da problemi dolaze kada sami građani moraju odlučivati o tome što je najbolje od njih. „Trebamo doći do informacija koje su nam razumljive i koje možemo odmah upotrijebiti. Pokazalo se da dosta toga znamo i razumijemo, no kada na red dođe odlazak na preventivni pregled, na taj se korak teže odlučujemo“, kaže Serdarević.

Kako je istaknuto na tribini, kod nas se jako puno obolijeva i umire od bolesti za koje se generalno smatra da se vrlo lako mogu prevenirati. Rak ne možemo toliko prevenirati, no jednom kada dođe do njega, ako se ranije otkrije, posljedice će biti puno manje, a šansa za preživljavanje sve veća. Isto tako, alkoholizam, pretilost i kardiovaskularne bolesti mogu se riješiti pravilnijom prehranom, tjelovježbom i redovitijim pregledima.

Previše fokusa na građane, premalo poboljšanja samog sustava

Iva Sorta-Bilajac Turina, specijalist javnog zdravstva Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, istaknula je da je građanima često posve nepoznato gdje mogu obaviti pretragu te kome se trebaju obratiti.

Rekla je kako je Rijeka grad starije populacije koji ima vrlo visok udio populacije starije od 65 godina, te je to nužno uzeti u obzir kada se provode javnozdravstvene mjere. Napomenula je i da je potrebno podići razinu interaktivne zdravstvene pismenosti, a koja se odnosi na poznavanje svojih prava i obveza u zdravstvenom sustavu. Navela je i kako se sadašnji preventivni programi Ministarstva zdravstva previše oslanjaju na unutarnju motivaciju građana, ali i da su dehumanizirani. Za primjer je navela Sloveniju, u kojoj liječnik osobno uručuje poziv na preventivni program. U Hrvatskoj odaziv na Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva jest oko 25 do 29%, dok je u Sloveniji 60%.

Sorta-Bilajac Turina je istaknula i da je potrebno osvijestiti studente medicinskih fakulteta o važnosti komunikacije s pacijentom te mnoge studente koji sada pripadaju generaciji koja komunicira digitalno, treba naučiti da se ne boje komunikacije s pacijentom. „Dokazano je da bolja komunikacija s liječnikom skraćuje vrijeme boravka pacijenta u ustanovi“, navela je i poručila kako u Hrvatskoj postoji nasljeđe važnosti kurativne medicine, a trebamo ulagati u onu preventivnu.

Kako dalje: Smjernice za poboljšanje zdravstvene pismenosti

Maja Horvat iz tvrtke MAP Savjetovanja, suradnica u projektu na izradi smjernica, rekla je kako je tema zdravstvene pismenosti izrazito složena, te kada se uhvatimo u koštac s njom, potrebno je raditi na više područja. „Trenutno je sav teret stavljen na građane, ali se često zanemaruje da i sam zdravstveni sustav treba sebe učiniti pristupačnijim. Smatram da je prvi korak definirati koji je to minimum informacija koje su potrebne građanima u podizanju razine zdravstvene pismenosti“, rekla je Horvat. Također, istaknula je da ulaganje u zdravstvenu pismenost nije trošak, već povrat uloženih sredstava.

U smjernicama se predlaže unapređenje komunikacijskih vještina liječnika i drugog medicinskog osoblja, jačanje uloge ljekarnika u zdravstvenoj pismenosti, učinkovitije označavanje zdravstveno štetnih proizvoda, označavanje posebnim naljepnicama relevantnih i potvrđeno medicinski vrijednih tekstova u medijima te druge obuhvatne mjere, rekla je Horvat.

Kako je istaknula, tri su smjera intervencija u cilju povećanja zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj:

1) unapređenje i povećanje kvalitete i dostupnosti zdravstvenih informacija;

2) razvoj sposobnosti korisnika da pronađe i razumije informacije;

3) stvaranje institucionalnog okvira koji bi podržavao djelovanje na tom polju.

Javnopolitičke smjernice o zdravstvenoj pismenosti uskoro će biti objavljene, kao i pet drugih smjernica za razvoj javnih politika utemeljenih na dokazima, koje se upravo finaliziraju u sklopu projekta o sljedećim temama:

– Dostupnost zdravstvene skrbi

– Neformalna skrb

– Unapređenje integracije skrbi

– Pedijatrijska palijativna skrb

– Politika lijekova

Zdravstveni opservatorij suradnička je mreža koja spaja pet fakulteta, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske i 24 organizacije civilnog društva koje se bave pravima pacijenata, zdravstvenim sustavom ili zaštitom zdravlja.

Kroz mrežu se otvara pristup otvorenom razgovoru i dijalogu o tome što se može napraviti kako bi se prepoznale dobre zdravstvene politike i prijedlozi, kako da se one podrže i primjene, a sve sa zajedničkom idejom stvaranja zdravstva koje je vrlo pristupačno, pravedno, prilagodljivo trenutnoj situaciji i na korist svih građana.

Javna tribina je organizirana u okviru provedbe projekta Zdravstveni opservatorij, koji je sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda u sklopu Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. Sadržaj objave i programa isključiva je odgovornost Krijesnice – udruge za pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima.

U četvrtak, 27. travnja 2023. od 14 do 15.30 sati na riječkom Ekonomskom fakultetu održat ćemo javnu tribinu o zdravstvenoj pismenosti, u sklopu Festivala znanosti i projekta Zdravstveni opservatorij kojeg provodi udruga Krijesnica s partnerima, pod nazivom

Zdravstvena pismenost u Hrvatskoj: gdje smo i što dalje?

Doznajte rezultate istraživanja o zdravstvenoj pismenosti hrvatskih građana provedenog u sklopu projekta Zdravstveni opservatorij, kao i prijedloge za poboljšanje zdravstvene pismenosti, koji su u sklopu projekta uobličeni u javnopolitičke smjernice. Dođite i uključite se u raspravu!

PROGRAM: 

14:00 Predstavljanje rezultata istraživanja o zdravstvenoj pismenosti

14:15 Predstavljanje Smjernica za razvoj javnih politika za zdravstvenu pismenost

14:30 Panel rasprava

SUDIONICI:

Doc. dr. sc. Ana Bobinac, voditeljica istraživačkog tima Zdravstvenog opservatorija, Ekonomski fakultet u Rijeci

Maja Horvat, suradnica Zdravstvenog opservatorija za izradu policy smjernica, Map Savjetovanja

Nasl.prof.dr.sc. Iva Sorta-Bilajac Turina, dr.med.,univ.mag.med., Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ

Nikola Serdarević, predstavnik mreže Zdravstveni opservatorij, Udruga Terra

MODERATOR: Milan Koštro, suradnik za diseminaciju projektnih rezultata Zdravstvenog opservatorija, Udruga Krijesnica

REZULTATI ISTRAŽIVANJA O ZDRAVSTVENOJ PISMENOSTI

Razina zdravstvene pismenosti hrvatskih građana u prosjeku je na granici između problematične i adekvatne, a najviše problema imaju s pronalaskom, razumijevanjem i upotrebom informacija o zdravlju, pokazalo je istraživanje o zdravstvenoj pismenosti provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika. Niska razina zdravstvene pismenosti povezana je s lošijim zdravljem, slabijim preživljenjem od različitih bolesti i većim troškovima skrbi.

Istraživanje je provedeno u sklopu projekata „Zdravstveni opservatorij“ i „Vrijednost u zdravstvu: empirijska istraživanja i aplikacija”, a rezultati su predstavljeni u znanstvenom radu „Zdravstvena pismenost u Republici Hrvatskoj“ objavljenom u Reviji za socijalnu politiku. Autorice rada su Ana Bobinac, Elizabeta Ribarić i Nikolina Dukić Samaržija s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

U istraživanju je korišten prilagođeni instrument za mjerenje zdravstvene pismenosti, odnosno Europski upitnik zdravstvene pismenosti – HLS-EU-Q, dok su glavni rezultati izraženi kroz generalni indeks zdravstvene pismenosti (GHL). Cilj istraživanja bio je utvrditi prosječnu razinu zdravstvene pismenosti u Republici Hrvatskoj na nacionalno reprezentativnom uzorku te identificirati obilježja koja se mogu dovesti u vezu s posebno niskom razinom pismenosti.

SMJERNICE ZA RAZVOJ JAVNIH POLITIKA ZA ZDRAVSTVENU PISMENOST

U Hrvatskoj ne postoji cjelovita javna politika vezana uz zdravstvenu pismenost, a Nacionalnim planom razvoja zdravstva za razdoblje od 2021. do 2027. tek je načelno prepoznata važnost razvoja zdravstvene pismenosti.

Smjernice ra razvoj javne politike zdravstvene pismenosti izrađene se u sklopu Zdravstvenog opservatorija, vodeći se rezultatima istraživanja, uvidima u nacionalni pravni i strateški okvir, pregledom literature te najboljih domaćih i svjetskih praksi, uz provedene radionice i rasprave te analizu društvenog utjecaja procjenu učinka intervencija predloženih u okviru smjernica.

PANEL RASPRAVA

Uz glavnu istraživačicu na projektu Zdravstveni opservatorij Anu Bobinac te suradnicu u projektu na izradu smjernica Maju Horvat, na panel raspravi će sudjelovati Iva Sorta-Bilajac Turina, specijalist javnog zdravstva Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije te Nikola Serdarević, programski suradnik u udruzi Terra i suvoditelj odnosa s javnošću Zdravstvenog opservatorija.

U raspravu o zdravstvenoj pismenosti te potrebnim i mogućim poboljšanjima, svojim pitanjima i komentarima mogu se uključiti svi koji dođu na tribinu, čemu se unaprijed veselimo.

Projekt „Zdravstveni opservatorij“ sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj ovog dokumenta isključiva je odgovornost Krijesnice – udruge za pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima. Cilj projekta je jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za postizanje učinkovitog dijaloga s javnom upravom, socijalnim partnerima i znanstvenim visokoobrazovnim institucijama u oblikovanju i provođenju reformi koje doprinose jednakopravnosti građana u pristupu kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti te očuvanju i razvoju javnog zdravstvenog sustava.

Zadnjih nekoliko mjeseci naša udruga sudjelovala je u Akademiji Žuta točka, a završetak drugog ciklusa održan je 31.3. u Zagrebu.  Na Fundraising pitchu predstavnicima poslovne zajednice predstavilo se  14 udruga sa prezentiranjem svojih donacijskih kampanja.

Udrugu Krijesnica predstavljale su izvršna direktorica Mirela Stanić- Popović i savjetnica u ostvarivanju prava pacijenata Jelena Češljar koja je prezentirala osmišljenu donacijsku kampanju te smo počašćeni što smo imali prilike biti u ovakvom društvu prekrasnih pojedinaca iz udruga koje rade važne i velike stvari za svoju zajednicu.

A sreća je još veća što je upravo naša prezentacija i donacijska kampanja nagrađena i prepoznata kao najcjelovitije osmišljena i najbolje prezentirana donacijska kampanja. Uz nas, nagrađena je i udruga PUŽ- Put u život, kojima ovim putem također čestitamo! Pobjednici su osvojili po 2.655,00 eura s kojima će se pokrenuti predstavljene donacijske kampanje, uz primjenu novih znanja i vještina iz područja liderstva i upravljanja, fundraisinga i odnosa s donatorima, komunikacija te financija i knjigovodstva neprofitnih organizacija, stečenih kroz Akademiju. Donacijska kampanja Krijesnice usmjerena je na individualiziranu pomoć roditeljima koji borave u našim roditeljskim stanovima.

Veliko hvala Zakladi Žuta točka, gospođi Mladenki Majerić, svim predavačima te našim divnim mentorima kojima smo zahvalni na svim uputama i savjetima- Đurđici Mostarčić i Gordanu Novaku!

Razina zdravstvene pismenosti hrvatskih građana u prosjeku je na samoj granici između problematične i adekvatne, a najviše problema imaju s pronalaskom, razumijevanjem i upotrebom informacija o zdravlju, pokazalo je istraživanje o zdravstvenoj pismenosti provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika.

Istraživanje je provedeno u sklopu projekata „Zdravstveni opservatorij“ i „Vrijednost u zdravstvu: empirijska istraživanja i aplikacija”, a rezultati su predstavljeni u znanstvenom radu „Zdravstvena pismenost u Republici Hrvatskoj“ objavljenom u Reviji za socijalnu politiku. Autorice rada su Ana Bobinac, Elizabeta Ribarić i Nikolina Dukić Samaržija s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

U istraživanju je korišten prilagođeni instrument za mjerenje zdravstvene pismenosti, odnosno Europski upitnik zdravstvene pismenosti – HLS-EU-Q, dok su glavni rezultati izraženi kroz generalni indeks zdravstvene pismenosti (GHL). Cilj istraživanja bio je utvrditi prosječnu razinu zdravstvene pismenosti u Republici Hrvatskoj na nacionalno reprezentativnom uzorku te identificirati obilježja koja se mogu dovesti u vezu s posebno niskom razinom pismenosti.

Što pokazuju rezultati?

Rezultati pokazuju da se razina zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj, u prosjeku, nalazi na samoj granici između problematične i adekvatne (GHL = 33,98). Unutar populacije, pak, postoje značajne razlike u razini zdravstvene pismenosti.

Autorice ističu kako je istraživanje pokazalo da je građanima lakše slijediti ili razumjeti upute nego stvoriti vlastite stavove o zdravlju. Tako npr. manji broj građana ima poteškoća slijediti upute liječnika ili ljekarnika, odgovarajući da im je to ‘vrlo teško’ i ‘prilično teško’ (10,8%), dok za primjenu informacija koje im daje liječnik to kaže 16,9% ispitanih. To ukazuje na poteškoće u razumijevanju i primjeni zdravstvene informacije koju građani dobiju od liječnika i potencijalno ukazuje na puno dublje komunikacijske probleme. Postotak odgovora ‘vrlo teško’ i ‘prilično teško’ najveći je kada građani trebaju procijeniti jesu li informacije o zdravstvenim rizicima iz medija pouzdane (41,2%).

Odgovarajući, naime, na 16 pitanja u istraživanju, građani su ponajmanje problema istaknuli pri razumijevanju razloga zašto se treba odazvati na programe ranog otkrivanja bolesti, pri razumijevanju i slijeđenju uputa liječnika ili ljekarnika te razumijevanju upozorenja o nezdravu ponašanju. Najteže im je, pak, procijeniti jesu li informacije o zdravstvenim rizicima u medijima pouzdane; odlučiti kako se zaštititi od bolesti na temelju informacija iz medija; razumjeti informacije u medijima o tome kako unaprijediti zdravlje; procijeniti kada bi trebali zatražiti mišljenje drugog liječnika; te pronaći informacije o tome kako se bolje nositi s problemima povezanim s mentalnim zdravljem. Odgovarajući na potonjih pet pitanja građani su pokazali problematičnu zdravstvenu pismenost, dok u ostalih 11 odgovora pokazuju adekvatnu zdravstvenu pismenost.

Obilježja povezana s niskom razinom zdravstvene pismenosti  

Osim utvrđivanja prosječne razine zdravstvene pismenosti, cilj istraživanja bio je identificirati obilježja koja se mogu dovesti u vezu s posebno niskom razinom pismenosti. Tako je utvrđeno da unutar populacije postoje značajne razlike u razini pismenosti povezane s klasnim, ekonomskim i socijalnim obilježjima pojedinaca. Osobe u Hrvatskoj s nižom razinom zdravstvene pismenosti češće: sebe svrstavaju nisko na društvenoj ljestvici;  imaju viši indeks tjelesne mase – BMI; manje vježbaju; imaju niži dohodak i teže spajaju kraj s krajem; imaju nižu razinu obrazovanja; ne odazivaju se na preventivne preglede i programe ranog otkrivanja raka; starije su od 70 godina.

Niža razina zdravstvene pismenosti odražava se u nevoljkosti pojedinaca da se odazovu na preventivne preglede, da zadrže težinu ispod razine pretilosti ili da redovito vježbaju. Pronađena je, naime, statistički značajna korelacija između odaziva na preventivne preglede i programe ranog otkrivanja raka te zdravstvene pismenosti. Iako je istraživanje pokazalo da većini ispitanika nije teško razumjeti zašto se trebaju odazvati na preventivne preglede, ipak se na takve preventivne aktivnosti odazivaju češće oni s višom razinom zdravstvene pismenosti.

Autorice ističu da je nizom istraživanja u svijetu utvrđeno da je niska razina zdravstvene pismenosti povezana s lošijim zdravljem, slabijim preživljenjem od različitih bolesti i većim troškovima skrbi.

Posljedice koje problematična razina zdravstvene pismenosti može imati na zdravlje pojedinca i zajednice za Hrvatsku je posebno važna jer su kod nas stope mortaliteta (smrtnosti) od karcinoma i drugih bolesti, kao i stope morbiditeta (obolijevanja) i mortaliteta od izbježivih bolesti značajno više nego u većine članica EU-a. Dio ovih bolesti može se prevenirati ili uspješnije liječiti upravo povećanjem zdravstvene pismenosti. Osim relativno loših zdravstvenih ishoda, u Hrvatskoj se bilježe i relativno visoke stope neželjenih ponašanja povezanih s incidencijom i prevalencijom kroničnih i akutnih bolesti, poput pušenja, konzumacije alkohola i opijata, pretilosti, a koje se također dovode u vezu s nižim razinama zdravstvene pismenosti.

S druge strane, osobe s relativno visokom razinom zdravstvene pismenosti su osnaženije i proaktivnije u prevladavanju zdravstvenih izazova te imaju manje problema u liječenju bolesti. Istraživanje je pokazalo da je viša razina zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj povezana s mlađom dobi, višim dohotkom, svrstavanjem sebe na vrh društvene ljestvice, samoprocijenjenim boljim zdravljem, nižom prevalencijom kroničnih bolesti, osjećajem blagostanja te češćim vježbanjem.

Što nam je činiti?

Autorice zaključuju da je građanima relativno teško razumjeti informacije o zdravlju iz medija i procijeniti njihovu pouzdanost, pa ih onda relativno teško mogu upotrijebiti u svrhu zaštite od bolesti.

Hrvatska tek treba osmisliti konkretne planove za povećanje zdravstvene pismenosti, što je dugotrajan proces. Bobinac, Ribarić i Dukić Samaržija stoga propituju koliko su hrvatski pacijenti spremni preuzeti ulogu protagonista vlastitog zdravstvenog procesa, s obzirom da se i u Hrvatskoj zadnjih godina stavlja naglasak na to kroz paradigmu „pacijenta u središtu medicinske skrbi“. Napominju da se zdravstvena pismenost može povećati boljom komunikacijom i razvijanjem vještina zdravstvene pismenosti, no da se podizanje razine zdravstvene pismenosti u Hrvatskoj ne bi smjelo oslanjati isključivo na javne ili medijske kampanje jer je informacije o zdravlju iz medija građanima teško razumjeti i upotrijebiti.

Zaključuju da treba poboljšati komunikaciju prema pacijentima, i to kroz bolju komunikaciju zdravstvenih radnika prema građanima, uključivanjem članova obitelji u podizanje pismenosti ugroženih skupina (npr. starijih i slabije obrazovanih) te razvoja prilagođenih rješenja po skupinama.

Metodologija

Mjerenje zdravstvene pismenosti u istraživanju započeto je procesom validacije Europskog upitnika zdravstvene pismenosti − HLS-EU-Q s engleskog na hrvatski jezik, a metode istraživanja koristile su se s posebnim naglaskom na postizanje reprezentativnosti uzorka po ključnim sociodemografskim varijablama (spolna i dobna struktura ispitanih). HLS-EU-Q je instrument kojim se mjeri subjektivna samoprocijenjena razina zdravstvene pismenosti i odražava interakciju između osobnih kompetencija ispitanika i situacijskih ili kontekstualnih zahtjeva koje se pred pojedinog ispitanika postavljaju.

Dio razloga zašto su istraživanja zdravstvene pismenosti bila relativno rijetka u Hrvatskoj potencijalno leži upravo u nedostatku validiranih instrumenata za mjerenje zdravstvene pismenosti prevedenih na hrvatski jezik. Ovim istraživanjem takav instrument stavljen je istraživačima na raspolaganje jer je, za razliku od mnogih drugih društvenih odrednica zdravlja, poput socioekonomskog statusa, vrste zaposlenja, razine obrazovanja ili kvalitete životnog prostora, na razinu zdravstvene pismenosti građana moguće djelovati javno-zdravstvenim politikama i tako ublažiti njezine ozbiljne posljedice.

Tijekom travnja i svibnja 2022. godine u sklopu istraživanja provedeno je kvantitativno istraživanje (odnosno ispitivanje javnog mnijenja) na pripadnicima opće populacije (građani Republike Hrvatske, u dobnoj skupini 18+) u 6 regija (Sjeverna Hrvatska, Središnja Hrvatska, Slavonija, Istra i Primorje, Dalmacija i Grad Zagreb) te 5 tipa naselja po veličini (do 999 stanovnika, 1 000 do 4 999 stanovnika, 5000 do 24999 stanovnika, 25000 do 99999 stanovnika i više od 100 000 stanovnika) na slučajnom  nacionalno reprezentativnom uzorku.

Indeks zdravstvene pismenosti odnosi se ili na generalni indeks zdravstvene pismenosti (GHL) ili na jedan od podindeksa: zdravstvena pismenost u domeni zdravstvene skrbi (HL-HC), prevencije bolesti (HL-DP) te promocije zdravlja (HL-HP).

Mjerna skala GHL indeksa i HL podindeksa kreće se između 0 i 50, a rezultati se svrstavaju u sljedeće kategorije: „neadekvatna zdravstvena pismenost“ (25 i manje); „problematična zdravstvena pismenost“ (od 25,1 do 33); „adekvatna zdravstvena pismenost“ (od 33,1 do 42); „izvrsna zdravstvena pismenost“ (od 42 do 50).

Projekt „Zdravstveni opservatorij“ sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priopćenja isključiva je odgovornost Krijesnice – udruge za pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima. Cilj projekta je jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za postizanje učinkovitog dijaloga s javnom upravom, socijalnim partnerima i znanstvenim visokoobrazovnim institucijama u oblikovanju i provođenju reformi koje doprinose jednakopravnosti građana u pristupu kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti te očuvanju i razvoju javnog zdravstvenog sustava.

Kontakt:

Nikola Serdarević
Suvoditelj odnosa s javnošću
Mail: nikolaserdarevic@gmail.com 
Telefon: 0911235711

Udruga Krijesnica, u sklopu EU projekta Zdravstveni opservatorij kojeg provodi u suradnji sa 16 udruga, 4 visokoobrazovne institucije, jednim sindikatom i 9 pridruženih članica iz neprofitnog sektora, objavljuje Javni poziv inovatorima za dostavu primjera inovacija i dobrih praksi u zdravstvu.

Ovo je odlična prilika da inovacije u zdravstvu predstavimo javnosti, kako bi postale dio integriranog, personaliziranog i multidisciplinarnog hrvatskog zdravstva – s pacijentom u središtu.

Inovatori iz javnog i privatnog sektora, udruge i studenti koji dostave najinspirativnije primjere inovacija ili dobrih praksi (uključujući one koji su u završnoj fazi pripreme), imat će priliku predstaviti svoja rješenja na 2. Sajmu zdravstvenih inovacija, koji će se održati 17. travnja 2023. godine u prostorijama HUB385 na adresi Petračićeva 6 u Zagrebu.

Odabrane inovacije predstavit ćemo u tiskanoj i digitalnoj brošuri, a svaki inovator imat će priliku predstaviti se i putem videa*. Inovacije ćemo predstaviti široj javnosti i vodećim hrvatskim stručnjacima u području inovacija u zdravstvu. Imat ćete, također, priliku razmijeniti ideje te saznati više o inovativnim potencijalima u Hrvatskoj, njihovom značaju u pružanju kvalitetne zdravstvene zaštite te sustavnim kapacitetima za njihovu primjenu.

VAŽNO: Posebno potičemo prijave inovacija i dobrih praksi koje doprinose boljoj organizaciji dostupnosti usluga u zajednici, zaštiti ranjivih skupina, unaprjeđenju komunikacije između liječnika i pacijenata te udruga i njihovih korisnika, zdravstvenoj edukaciji građana ili učinkovitijem upravljanju i raspodjeli troškova u zdravstvu.

Javni poziv za dostavu primjera inovacija i dobrih praksi otvoren je od 17. ožujka 2023. godine do 27.ožujka 2023. godine (do kraja dana). NAPOMENA: Razdoblje prijava produljeno je do 2. travnja (do kraja dana).

Prijava treba sadržavati sljedeće informacije:

1. Ime i prezime prijavitelja / naziv organizacije
2. Adresu elektronske pošte i telefonski kontakt
3. Kratki opis inovacije ili dobre prakse, s naznakom je li riječ o inovativnom pokušaju ili ostvarenju
4. Fotografije, simulacije (videa, infografike) i ostale vizuale inovacije
5. Pojašnjenje vezano uz svrhu inovacije te dobrobit u odnosu na ciljane skupine
6. Prijedloge za daljnji razvoj inovacije
7. Poveznicu na inovaciju (ako postoji)
8. Dodatni komentar ili informacije važne za razumijevanje vaše inovacije ili dobre prakse

Prijavni obrazac nalazi se OVDJE.

Sva eventualna pitanja vezana uz prijave možete dostaviti na zdr.opservatorij@gmail.com .

Povratnu informaciju o odabranim inovacijama javit ćemo svim prijavljenima do 31.3.2023.g.

Detaljan program objavit ćemo nakon odabira svih sudionika.

Zahvaljujemo vam na interesu i veselimo se vašoj prijavi!

*po dogovoru s odabranim sudionicima, predstavljanje se može dopuniti videomaterijalom koji bi se prezentirao kao dio programa uživo, kao i online na kanalima društvenih mreža vezanim uz projekt

Krijesnica je odabrana da bude jedna od udruga koje će sudjelovati u hvalevrijednom projektu „Dobra djela stvaraju heroje“.

Sretni smo što smo i ovoga puta prepoznati u zajednici budući da se radi o predstavljanju naše udruge na platformi koja ima preko 2 milijuna posjetitelja.

Projekt želi potaknuti zajednicu da podrži rad odabranih udruga putem doniranja udrugama koje aktivno pomažu ljudima.

Hvala timu portala emajstor.hr koji su se odlučili za Krijesnicu kao jednu od organizacija koju vrijedi istaknuti.

Više informacija i podataka možete pronaći na linku: https://www.emajstor.hr/dobra_djela_stvaraju_heroje

Hvala svima koji pomažu da svjetlo Krijesnice i dalje svijetli!

U sklopu projekta Zdravstveni opservatorij, udruga Krijesnica u suradnji s partnerima razvija niz smjernica za razvoj pedijatrijske palijativne skrbi u Hrvatskoj.

Pedijatrijska palijativna skrb je aktivna sveukupna briga o tijelu, umu i duhu bolesnog djeteta koja uključuje i podršku obitelji. Počinje od saznavanja dijagnoze i nastavlja se bez obzira dobiva li dijete tretman izravno vezan uz bolest ili ne. Također zahtjeva multidisciplinarni pristup koji uključuje obitelj i koristi dostupne resurse iz zajednice (1).

Na razini Europe, od strane Upravnog odbora Europskog udruženja za palijativnu skrb (European Association for Palliative Care – EAPC), kreirani su standardi za pedijatrijsku palijativnu skrb, tzv. IMPaCCT standardi (International Meeting for Palliative Care in Children, Trento – IMPaCCT) (2). U 2022. godini, IMPaCCT standardi su prošireni i ažurirani kroz GO-PPaCS projekt tako da pružaju standarde za širu implementaciju na svjetskoj razini (3).

U ažuriranju IMPaCCT standarda tijekom 2022. godine, izdvaja se pet kategorija životno ograničavajućih i životno ugrožavajućih stanja prema kojima se promatraju djeca u potrebi za pedijatrijskom palijativnom skrbi (3):

1. Stanja koja ugrožavaju život, daju se liječiti, ali to liječenje ne mora uvijek biti uspješno. Pristup uslugama pedijatrijske palijativne skrbi može biti nužan sukladno kompleksnosti potrebama pacijenta (npr. rak, kompleksne kongenitalne kardiopatije, višestruke ozljede). Nema daljnje potrebe za pedijatrijskom palijativnom skrbi po postignuću dugotrajne remisije ili uspješnog kurativnog tretmana.
2. Stanja kod kojih je preuranjena smrt neizbježna, ali mogu postojati duga razdoblja intenzivnog liječenja usmjerenog na produljenje života i omogućavanje normalnih životnih aktivnosti (npr. cistična fibroza, Duchenne mišićna distrofija, SMA tip 1).
3. Nelječiva progresivna stanja kod kojih je tretman isključivo palijativan i može se protegnuti na duži niz godina (npr. Battenova bolest, mišićna distrofija, kromosomopatije).
4. Ireverzibilna, ali neprogresivna stanja koja iziskuju kompleksnu zdravstvenu skrb, praćena su komplikacijama, te je prerana smrt vjerojatna (npr. teška cerebralna paraliza, stanja nakon teških ozljeda mozga ili leđne moždine).
5. Nerođena djeca sa značajnim zdravstvenim problemima koja možda neće preživjeti porod, dojenčad koja će možda preživjeti svega nekoliko sati/dana, dojenčad s urođenim anomalijama koje mogu ugrožavati vitalne funkcije i dojenčad za koje je intenzivna skrb bila adekvatno primijenjena ali su razvili neizlječivu bolest.

(1) Connor S, Morris C, Brennen F. Introduction. U: Connor, SR, ur. Global Atlas of Palliative Care. 2. izd. London: WHPCA – Worldwide Hospice Palliative Care Alliance; 2020. Str. 10-16.
(2) European Association for Palliative Care. IMPaCCT: Standards for paediatric palliative care in Europe. Eur J Palliat Care. 2007;14(3):109-114.
(3)Benini F, Papadatou D, Bernadá M, Craig F, De Zen L, Downing J, i sur. International Standards for Pediatric Palliative Care: From IMPaCCT to GO-PPaCS. J Pain Symptom Manage. 2022;63(5). doi: 10.1016/j.jpainsymman.2021.12.031

Poštovani i dragi svi,

Udruga Krijesnica u okviru provedbe projekta “Zdravstveni opservatorij” UP.04.2.1.06.0045., u sklopu projektnih elemenata 2. Provedba ispitivanja javnog mnijenja i ispitivanja potreba društva i 6. Provedba strukturiranog dijaloga svih dionika i donositelja odluka, ima potrebu za angažmanom vanjskog suradnika – IT stručnjaka:

1) za izradu IKT alata za internu i eksternu komunikaciju članova tematske mreže Zdravstveni opservatorij

2) za izradu IKT platforme za prikupljanje podataka o iskustvima građana i dionika u zdravstvu

Sve informacije o natječaju nalaze se u pozivima na dostavu ponuda u PDF formatu: 

1 Poziv na dostavu ponude_IKT alat za internu i eksternu komunikaciju_27-2-2023

2 Poziv na dostavu ponude_IKT platforma za praćenje iskustava u zdravstvu_27-2-2023

POSEBNE NAPOMENE: Moguće je sklapanje suradnje isključivo putem ugovora o djelu ili ugovora o suradnji u slučaju da ponuditelj ima vlastiti obrt. Nije moguća suradnja s d.o.o. i j.d.o.o.

Traži se jedan suradnik za izradu oba outputa.

NAČIN PRIJAVE: e-mailom na krijesnica@krijesnica.hr

Prijave su otvorene do nedjelje, 5. ožujka 2023.g.

Prijave obavezno trebaju sadržavati:

• životopis (uključujući popis referenci/radnog iskustva relevantnog za suradnju na projektu)
• motivacijsko pismo u kojem je potrebno obrazložiti svoju motivaciju za suradnjom te približiti kompetencije kroz praktične primjere/iskustvo/popis projekata/kontakt podatke osoba koje vas mogu preporučiti
• ponude za izvršenje traženih poslova s procjenom roka izvršenja i cijenom usluga (bruto 2) – ako šaljete objedinjenu prijavu, potrebno je navesti odvojene cijene za izradu 2 tražena outputa

Prijavom i dostavom dokumenata na ovaj poziv, suglasni ste s odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka (EU) 2016/679 (uredba) i dajete privolu Krijesnici za njihovu obradu. Vaši osobni podatci bit će registrirani u bazi podataka udruge Krijesnice za potrebe odabira suradnika, nakon čega će se isti uništiti, sukladno odredbama GDPR-a.

Priča A.M.(29), osobe s iskustvom liječenja maligne bolesti u dječjoj dobi.

U 7. razredu OŠ, s 13godina dijagnosticiran je tumor na jajniku. U godinama kad si kao polu-svjestan što se događa i kad te odrasli ne mogu puno“ zamuljat“, a s druge strane nisi svjestan, jer misliš da se tebi ne može ništa dogoditi. Na cijeli proces liječenja gledala sam na nešto što se trenutno događa, kao trenutnu prepreku koju moram prijeći kako bi se što prije vratila kući, nastavila s školovanjem, druženjem s prijateljima, to jest da nastavim s životom tamo gdje sam stala.

Kod liječnika sam otišla jer sam imala nekih problema s mjehurom. Mislila sam da je riječ o običnoj upali. Pedijatar koji me je pregledao, nekada prije radio je kao pedijatar na dječjoj onkologiji, pa je odmah odlučio napraviti  ultrazvuk. S obzirom na nalaz ostavili su me u bolnici, nakon čega su uslijedile brojne pretrage i operacija, jer se nije znalo je li tumor maligan ili nije te da li će biti potrebno daljnje liječenje. Trenutci neizvjesnosti, osjećaj da te svi žele zaštiti od nečega i kad ti nitko ništa previše u meni je stvaralo neki gorak osjećaj. Trenutak kad sam shvatila ozbiljnost situacije bilo je kad su me prebacili na odjel s puno ćelavih glavica.

Ono što mi je pomoglo da prihvatim situaciju takva kakva je i da optimističnija uđem u borbu, bilo je kad je kirurg došao do mene i lijepo objasnio koje sve preglede moram uraditi, koje su posljedice, ograničenja i sl. kako ne bih sama sebi stvarala neke priče i scenarije po glavi. Taj razgovor i svi ostali razgovori s liječnicima, sestrama i roditeljima, gdje su se svi trudili pričati na način da mi što više približe situaciju i objasne što se događa, puno mi je značilo i pomoglo, a ponajviše to što su svi vjerovali u mene (obitelj, prijatelji, liječnici). Ispred mene nikad nisu pokazivali strah ili sumnju u izlječenje, što mi je bio dodatni poticaj da se ne smijem predati.

Ono što me najviše brinulo, bilo je; „što ako ne uspijem nastaviti život tamo gdje sam stala“; „što ako izađem s puno gorim posljedicama“; „što ako budem imala neka fizička ograničenja“ i tako u nedogled. Rijetko bi pomislila na smrt, ali kad bi i pomislila, odmah bi se trgnula i govorila sebi „ja se držim pravila, trudim se i mene će to zaobići“. Puno mi je u tome pomogla i vjera koju su na mene prenijeli roditelji. Pouzdanje u Boga i podrška koju sam imala od našeg bivšeg župnika.

U tim bolničkim danima, najteže mi je bilo gledati drugu stranu priče koju vam nažalost prikaže život u bolnici, na odjelu hematologije i onkologije. Gledate drugu djecu i što sve prolaze, poteškoće s kojima se nose. Gledaš u oči tugu i bol roditelja, sestre, brata kad netko izgubi bitku za život. Po meni to su najteži trenutci, a o kojima se malo govori, jer nisu tema nekome tko sluša priča o oboljeloj djeci. Nuspojave od kemoterapije nekad i ne osjetiš u tolikoj mjeri jer si ošamućen od svega i izmoren, pa se lakše i zaboravi. Ja sam si uvijek govorila da je to nešto privremeno, nešto što treba izdržati da bi ti kasnije bilo dobro. Ali trenutci nabijeni s puno emocija je ono što ti ostaje urezano u sjećanje.

Tijekom liječenja i nakon liječenja svi su se dosta zaštitnički odnosili prema meni pa sam život živjela u nekoj sigurnoj „komfort“ zoni.  Da bi se toga riješila stalno sam morala gurati samu sebe kako bi se riješila „okova“ bolesti. Proces emocionalne i psihičke prorade svega doživljenog odredilo je neke aspekte moga života više nego sam proces liječenja (operacija i kemoterapija).

Najsretniji dani za vrijeme liječenja bili su druženja s drugom djecom na odjelu, društvene igre koje bi ponekad igrali, zajedničko gledanje tv, razmjena iskustava…. posjeti prijateljima u školi, ustrajnost i podrška nastavnika, obitelji i prijatelja da nastavim s školovanjem koliko toliko normalno. Puno mi je značilo to što su roditelji bili sa mnom cijelo vrijeme u bolnici i što su se učlanili u udrugu Krijesnica gdje sam imala priliku ići na rehabilitacijski kamp i upoznati drugu djecu koja su prošla sličnu situaciju kao ja.

Kad sam proradila bolest i sve što je povezano s njom, shvatila sam da mi je bolest donijela to da shvatim sebe, svoju snagu, svoje sposobnosti i da ne uzimam život zdravo za gotovo. Shvatila sam da puno to ga mogu izdržati i da je najbitnije ne odustati. Ništa ne traje vječno i iz svaka situacija može iznjedriti nešto dobro. Pokazala mi je i moć zajedništva, ljubavi i podrške u borbi i očuvanju života.

Moje ime je Ema Boljevčan. Uskoro ću napuniti 18 godina i ove godine ću maturirati. Završavam Srednju glazbenu školu Jana Vlašimskog u Virovitici, sviram violu.

Moja priča o bolesti započela je 2006. godine kada sam se prvi put liječila. Tog prvog liječenja se ne sjećam. Krenula sam u školu i bila zdrava djevojčica. Plovila sam u  tipičnim avanturama osnovnoškolke i uživala u njima, dok nisu prestale. Jer se vratila. Nitko to nije očekivao, a pogotovo ja. Nisam bila nimalo upućena i nisam znala što me čeka pa sam vrlo hrabro krenula u bitku.

Povrat bolesti dogodio se 2015. nakon skoro deset godina otkako sam prvi put ozdravila. Tada sam imala 11 godina i trebala sam krenuti u veliki 5. razred, novi prijatelji i nastavnici, velike vesele promjene su me čekale. Nažalost, tumor iznad desne nadbubrežne žlijezde me zaustavio ponovno.

Ubrzo nakon dijagnoze sam operirana te su krenule kemoterapije. Najgore tada, naravno, bilo je opadanje kose. Bilo me strah. Počela je školska godina, a ja sam bila u bolnici, tada nije bilo vrijeme za razmišljanje o školi. Udaljila sam se od svoje prirodne okoline i prijatelja te dane i mjesece provela na trećem katu Instituta za tumore. Pretpostavljala sam da će liječenje brzo proći,  no nije. Kemoterapije na odjelu pa nekoliko u dnevnoj bolnici, terapija zračenjem, dvije transplantacije matičnih stanica. Tako sam se ludo provodila cijele dvije godine. Dvije godine propuštanja onih “normalnih“ dana i onih posebnih poput praznika i rođendana.

Moji najbolji prijatelji postale su medicinske sestre, terapeut Mihael i tadašnji psiholog Ozren. Ne mogu reći da je bilo dobrih dana jer svaki dan koji si na odjelu ili doma s niskim imunitetom nije idealan, nije onakav kakav je bio svima ostalima. Najbolje što sam mogla je učiti u školi na odjelu i povremeno skoknuti u glazbenu. Uskoro su uslijedile dobre vijesti, remisija! Morala sam se još strpjeti i odraditi imuno-terapiju. Tada, kad je bilo medijski potrebno, tu je bila novinarka s narančastom kosom i šiškama koja me nije zaboravila kada sam ušla u svijet tinejdžera i koja je u meni vidjela više od bolesti. Napokon, nakon tri najduže godine u mojem životu, spakirala sam stvari i pošla kući kao ona ponovno zdrava djevojčica.

Kao što sam patila ja, patio je i svaki moj član obitelji, svatko na svoj način. Tu je bio moj tata Renato, snažna ruka. U cijelome životu, vidjela sam ga samo jednom kako plače. Maknuo je svoje osjećaje od nas i držao sve u sebi. Uz posao i brigu za životinje i poljoprivredu doma, morao je usklađivati cijeli svoj svijet za mene i za moju braću kako bi svima pružio sve ono što im treba. Izostao je s posla kad god je to bilo potrebno i dao vrijeme nečemu drugom. Tijekom dnevnih terapija me vozio svakodnevno 300 kilometara, a to je samo mrva u pet godina. Ovdje dolazimo do mame  Ivone. Ona je emotivna kao i ja, sjećam se, prije operacije jedne nedjelje, bile smo na Misi i plakale. Budući da imam dva brata, Marka i Vitu te sestru Petru, bilo je potrebno da ona ostane doma te se brine za njih i usput radi. Ugovarala je sve termine pregleda i pretraga, a kada je bilo najpotrebnije, izborila se za ono što trebam. Tijekom imunoterapija su dolazili svaku nedjelju da me vide barem jednom na tjedan. Bilo im je teško, ali nisu se žalili.

Sigurno se pitate s kime sam onda bila u bolnici, tko se brinuo za mene? Tu je bila moja baka Vera. Otišla je u mirovinu i sljedeće tri godine provela sa mnom. Promijenila je okolinu i prilagodila se novoj. Zadovoljila se s jednom sobom koju smo dijelili ona, ja i cimeri. Spavala je na fotelji koja se razvlačila i nije rekla da joj je teško, niti jednom. Također, ako nekog pitate tko se liječio kada i ja, pravila je svakojaka jela, a svima su bile upečatljive fritule. Druga baka Dragica nam je svaku nedjelju slala svoje lepinje, a za moju braću se pobrinula da ručaju kada moja mama nije stizala. Kako se može pretpostaviti, obožavam tijesto.

Osim mojih baka, ovdje su bila i moja braća. Marko je te famozne 2015. kretao u školu. Ne mogu zamisliti koliko mu je bilo teško u toj situaciji. Znam samo da svim tim danima, kada su roditelji bili sa mnom, nisu bili s njime. Nije on jedini, tu je bio i Vito, tada trogodišnjak. Za njega se brinula Petra, prvo dijete Boljevčana. Ona je bila svjesna svega, imala je 13. Težak je to broj. Borila se s vjetrenjačama, išla je u dvije škole.  Taj period je istovremeno bio ulazak u posebno doba njena života, a ona ga je nesebično posvetila situaciji koja nam je svima poremetila život.

Nažalost, bilo mi je jako teško uklopiti se u rutinu vršnjaka pa sam do kraja osnovne škole imala nastavu doma. To je funkcioniralo odlično, rad jedan na jedan odgovarao mi je odlično, u glazbenu sam išla normalno. Upisala sam gimnaziju i srednju glazbenu te krenula redovno u školu u prvom srednje. Sada sam maturantica. Ne mogu reći da je prilagodba bila laka, nitko me nije čekao te mi je bilo teško. Još dan danas me prate posljedice, slabije pamćenje, teže učenje.

U svemu tome, tijekom i nakon liječenja, pomogla mi je Krijesnica. Malo svjetlo nade uvijek je pronašlo put u tužnim i tmurnim, ali i onim veselim danima. Zahvaljujući Krijesnici išla sam u kampove u Fužinama, sudjelovala na dječjim igrama u Rusiji i ove godine stvorila jedno jako lijepo iskustvo u Novom Vinodolskom. Kada sam trebala proslaviti 13. rođendan, tortu mi je ispekla moja posebna prijateljica s radiologije. Kada sam trebala društvo, a da to nije s odjela, poruke sam slala jednoj učiteljici zelenih očiju koja me ispratila iz generacije taman te kobne 2015. Zahvaljujući njima, Krijesnici, medicinskom osoblju, doktorici Stepan, koja me vodila kroz liječenje, te mojoj obitelji, sam preživjela obje bitke.

Živim, i živjet ću!

Our Firefly youth have volunteered in acasion of Grave night maraton. As always they have shown their good will and smiling faces in the best of light.